Lingua Montenegrina

Povodom prve knjige Istorije Crne Gore

Danilo RADOJEVIĆ — 2026-06-01

Studije o novovjekovnom hrvatskom glagoljaštvu

Milica LUKIĆ — 2026-06-01

Dragocjena knjiga Dragutina Papovića o crnogorskoj ranosrednjovjekovnoj istoriji

Aleksandar RADOMAN — 2026-06-01

O romanu Obrada Nenezića "Deset za jednog"

Sofija KALEZIĆ — 2026-06-01

A volume in Honor of Professor Veselinov

Sadık HACI — 2026-06-01

Zones of (Dis)comfort: Ukrainian Studies Today

Alina STRZEMPA — 2026-06-01

Novosadski sastanak, a ne dogovor!

Vice ŠUNJIĆ — 2026-06-01

U cjelokupnoj slavistici, a posebno u hrvatskim, crnogorskim, srbijanskim i bosansko-hercegovačkim nacionalnim filologijama, za trodnevni susret jezikoslovaca i kulturnih radnika u Novome Sadu od 8. do 10. listopada 1954. godine uobičajio se naziv „Novosadski dogovor“. Ovaj rad dovodi u pitanje opravdanost toga termina. Polazeći od razlikovanja između deskriptivnog naziva događaja i normativno-političkih implikacija pojma „dogovor“, rad kombinira analizu relevantne kroatističke, montenegrističke i bosnističke literature s uvidima iz primarnih izvora: zaključaka sastanka, suvremenoga tiska, institucionalnih dokumenata i svjedočenja sudionika. Kao kriteriji za ocjenu opravdanosti termina „dogovor“ uzimaju se reprezentativnost sudionika, proceduralna transparentnost, dobrovoljnost, koherentnost naknadnih tumačenja te provedbena stabilnost zaključaka.

Analiza pokazuje da su zaključci sastanka u deset točaka, koji su trebali usmjeriti jezično-pravopisno ujednačavanje književnih jezika na štokavskoj osnovici u višenacionalnoj socijalističkoj Jugoslaviji, izazvali prijepore već na samome sastanku. Ključni normativni „plodovi“ (pravopis iz 1960. i zajednički rječnički projekt od 1967.) generirali su dodatne prijepore koji su u konačnici doveli do trajnoga povlačenja nekih nacionalnih filologija iz zajedničkih aktivnosti i odbacivanja zaključaka.

U svjetlu tih spoznaja predlaže se da se događaj iz 1954. terminološki preciznije označuje kao „Novosadski sastanak“, uz jasnu distinkciju između njegovih deklariranih ciljeva i stvarnih posljedica za hrvatsku, crnogorsku i bosansko-hercegovačku filologiju.

Pogled u toponimiju Župe Biokovske na temelju kartografskih zapisa iz austro-ugarske monarhije

Katarina BATINIĆ — 2026-06-01

U radu se obrađuje oko 650 toponima Župe Biokovske pronađenih u katastarskim mapama iz 1892. godine, za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije. U uvodnome dijelu rada spominju se geopolitički podatci te povijesno-kulturološki kontekst. Jezičnom analizom utvrđuje se nekadašnja prisutnost čakavskih govora koji su danas potisnuti novoštokavsko ikavskim šćakavskim govorom. U drugome dijelu toponimi se klasificiraju prema motivacijsko-etimološkoj razredbi zagrebačke onomastičke škole.

Tendencies of the Literary Norm in the Texts of Contemporary Ukrainian Media Resources: a Pan-Slavic Context

Tetiana KOTS — 2026-06-01

The article examines the evolving tendencies in the literary norm of the modern Ukrainian language in light of both intrinsic national values and pan-Slavic contexts, as well as the challenges arising from the digital mode of information dissemination. Key transformations are attributed to the strengthening of authorial voice across different genres and stylistic domains, and to global trends in the expressivization of language. These phenomena may result in stylistic polymorphism and the adoption of simplified linguistic standards. The study observes, through the interplay of journalistic, academic, and religious styles, a shifting balance between bookish and colloquial elements in traditionally conservative varieties of language, and highlights the role of interactive technologies in shaping intellectual discourse in contemporary society.

On Sociolinguistics of Minorities (Concerning the Bulgarian Language)

Ivan G. ILIEV — 2026-06-01

In this paper, we present the peculiarities of minorities and their languages. We provide general information on the state of research and include international professional literature. We show what specific features characterize the Bulgarian overheating in different regions of Europe. Today, the Bulgarian language has been increasingly explored outside the country, for example in Ukraine, Moldova, Greece and Serbia. Bulgarian-speaking people live there. We continue to show which sociolinguistic aspects affect different groups in Bulgaria. We document the situation of linguistic minorities, which are very numerous in Bulgaria. We conclude that minority languages are intensively researched and that there is a need to study them, both within and outside national borders.

Materinski idiom u udžbenicima standardnoga jezika u osnovnoj školi

Marija OŠTRIĆ — 2026-06-01

Temeljni proces, koji se odvija tijekom cijeloga primarnog obrazovanja, ovladavanje je standardnom inačicom hrvatskoga jezika. Budući da standardni idiom po nekim svojim obilježjima nalikuje materinskomu, a po nekima inomu idiomu, svi ga moraju učiti (Bjedov i Jelaska, 2015). U procesu ovladavanja standardnim jezikom važnu ulogu ima imanentna gramatika, koja može pridonijeti lakšem i uspješnijem ovladavanju normativnom gramatikom (Alerić, 2006). Učenike treba poticati na učenje standardnoga jezika ukazujući im, ako to sami ne zaključe, na to da nova jezična znanja ipak nisu posve nova i nepoznata (Alerić, 2006). Ovladavajući standardnim jezikom, učenici postaju vertikalno dvojezični, a prema teoriji višejezičnosti pri tome se formira dominantni bilingvizam, što znači da će jedan idiom biti dominantan (obično materinski idiom), a pri prenošenju izraza u nematerinski (standardni) idiom moguće su jezične pogreške ili odstupanja (Pavličević-Franić, 2007). U nastavnome procesu stoga je važno ukazivati na razlike u idiomima uvažavajući i potičući vertikalnu dvojezičnost. Jedno od važnih načela na kojima počiva Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije jest načelo standardnoga jezika i zavičajnosti: „Učeći hrvatski jezik, učenici ovladavaju komunikacijskom jezičnom kompetencijom povezujući organski idiom i hrvatski standardni jezik“ (NN 10/2019: 6). Budući da je Pravilnikom o udžbeničkom standardu propisano da je udžbenik „usklađen s ciljevima, načelima i odgojno-obrazovnim ishodima učenja“ i „usmjeren na stjecanje i razvijanje temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje“ (NN 9/2019), cilj je ovoga rada opisati i raščlaniti materinski idiom (čakavski, kajkavski i štokavski) zastupljen u polaznim lingvometodičkim predlošcima novih udžbenika hrvatskoga jezika od petoga do osmoga razreda, proizašlih iz kurikularne reforme 2019. godine. Rad se također bavi analizom zastupljenosti materinskoga idioma u tzv. starim udžbenicima hrvatskoga jezika, koji su se koristili od 1990-ih godina, u skladu s tadašnjim važećim dokumentima, do uvođenja novoga kurikula 2019. godine. Na temelju zasebnih analiza zastupljenosti materinskoga idioma u novim i starim udžbenicima prikazat će se usporedni rezultati. Očekuje se da će rad rezultirati spoznajama koje mogu biti korisne ne samo nastavnicima u osnovnim školama nego i znanstvenicima koji se bave analizom i evaluacijom udžbenika, kao i metodičarima nastave hrvatskoga jezika.

Analytic and Synthetic Constructions in Slavic Languages: Polish, Czech, Russian

Bartosz JUSZCZAK — 2026-06-01

In this article the author refers to the problem of analytic and synthetic constructions in modern Slavic languages: Polish, Czech, Russian. The author makes a critical review of rich subject literature and carries out a comparison of the scope of the definition and functions of the issue in question. The material basis includes textual corpus data (parallel text corpus) of three types of analytical construction in the researched languages. The preliminary analysis shows that the severity of grammatical marker is different in the analyzed languages and depends on many external and internal factors. Based on the results of this critical review and analysis, it can be concluded that there is a research gap that gives the opportunity for the further studies.

Lingvostilistička strukturna analiza frazema u romanima „Dvori od oraha“, „Freelander“ i „Selidba“ Miljenka Jergovića

Emina BERBIĆ KOLAR — 2026-06-01

Frazeologija je u posljednjemu desetljeću sve češći predmet lingvističkih istraživanja, a razlog je tomu pristupanje ovoj lingvističkoj disciplini na različite načine, s različitih stajališta i uz primjenu suvremenih metodoloških pristupa. Rezultat je toga nevjerojatno brz rast i razvoj frazeologije u okviru lingvistike. Svrha je ovoga rada dati presjek lingvostilističke strukturne analize frazema u romanima „Dvori od oraha“, „Freelander“ i „Selidba“ Miljenka Jergovića. Radom se cjelovito prikazuju i analiziraju frazemi jednoga od ponajboljih suvremenih autora Miljenka Jergovića koji već godinama glasi za jednoga od najčitanijih autora na području Republike Hrvatske, ali jednako tako, popularnoga i čitanoga, i u zemljama zapadnoga Balkana (Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Crna Gora). Metodologija rada usmjerena je na analizu korpusa koji predstavljaju navedena tri romana, temelji se na popisu struktura koje su potvrđene kao frazemi prema Hrvatskom frazeološkom rječniku i Bazi frazema hrvatskoga jezika. Strukturna analiza zabilježenih frazema obuhvaća podjelu prikupljene frazeološke građe prema opsegu, odnosno podjelu na skupove riječi, frazemske rečenice, poredbene frazeme, frazemske sraslice i polusloženice.

Generated Text and Copyright Law: The Legal Status of Artificial Intelligence-generated Language With Special Reference to Literary Works

Maida BEĆIROVIĆ-ALIĆ — 2026-06-01

The development of generative artificial intelligence systems is fundamentally changing the traditional patterns of textual content creation, questioning the fundamental assumptions of copyright based on human authorship and individual creative expression. The paper analyzes the legal status of linguistic expression that arises as a result of the operation of artificial intelligence systems, with a special focus on literary works and the specifics of their copyright protection. Starting from the classical criteria of originality and authorship, judicial decisions and administrative practice in different legal systems are analyzed, as well as dominant theoretical approaches to the problem of „originality without an author“. Special attention is paid to the distinction between texts created with the help of artificial intelligence (AI-assisted works) and texts generated by the autonomous action of algorithms (AI-generated works), while considering the legal consequences of this distinction in the field of literary creation. The paper discusses the arguments for and against extending copyright protection to generated texts, including philosophical, utilitarian and normative aspects of the problem, as well as the specific challenges that AI-generated literature poses to traditional concepts of authorship and creativity. The aim of the research is to determine whether existing copyright institutions can adequately encompass new forms of linguistic and literary expression or whether it is necessary to develop new legal models of protection. It is concluded that generative artificial intelligence changes the classical understanding of the concept of authorship, and that the issue of the legal status of AI-generated literary works requires more precise normative articulation in order to ensure legal certainty and an appropriate balance between technological development, freedom of expression and protection of creativity.

City Epic as a Play With Linguistic Norm (by Example of „Georgian“ Jokes and Their Russian Versions)

Tigran SIMYAN — 2026-06-01

The article examines „Georgian“ jokes as a speech genre in which the linguistic norm is violated through connotative reduplication and other forms of language play. Based on Bakhtin’s theory of speech genres and the study of humor, an anecdote is interpreted as a metalanguage practice reflecting social attitudes towards normality, deviation, and linguistic authority. The analysis is carried out in the context of the linguistically polyphonic urban space of Old Tiflis, where Russian historically served as the language of the empire, comparable to the role of French in Southeastern Europe. This sociolinguistic situation contributed to active language contact and the formation of hybrid speech forms, which later became a source of anecdotal texts. Special attention is paid to reduplication as a key mechanism for creating a comic effect in „Georgian“ jokes. Echo constructions such as shashlik-mashlyk, salad-malat, culture-multur do not have an independent denotation. However, they perform pragmatic and semiotic functions: they enhance the expressiveness of the utterance, mark irony, and refer to a conscious deviation from the norm. An analysis of Soviet and post-Soviet anecdotal empirical material, including the „Georgian“ typical characters Gogi and Givi, shows that reduplication serves to carnivalize the norm and symbolically explore the center-periphery relationship. At the end of the article, the author concludes that reduplication in „Georgian“ jokes is a key mechanism of the comic effect. The „echoes“ of main parts of words, such as multur, malat, and mashlik, lack independent denotation and serve to carnivalize linguistic norms and increase the expressiveness of speech. They assume knowledge of the normative code and turn deviation from the norm into a conscious language game and a form of collective language memory

Pregled jezičnih savjetnika objavljenih početkom 90-ih godina 20. stoljeća – razlikovnici između hrvatskoga i srpskoga jezika

Slavica VRSALJKO — 2026-06-01

Hrvatski je jezik nakon osamostaljena iznova opterećen teretom prošlosti i veze sa srpskim jezikom. Pritom ga se nastojalo očistiti od svega onoga što naizgled nije pripadalo hrvatskomu jeziku, čak i od onih riječi koje su i danas dijelom njegove razgovorne verzije, ali su se u razlikovnicima navodile kao srpske. Stoga će se u ovome radu navesti razlikovnici nastajali početkom 90-ih godina 20. stoljeća, oni poznati i oni manje poznati. U uvodu se opsežnog Hrvatskoga jezičnog savjetnika skupine autora navodi da su „razlikovnici bili usmjereni isključivo na leksičke odnose i izbore, a savjetnici na veoma ograničen skup jezičnih pitanja i savjeta“ (Barić et al., 1999: 11). Razlikovni savjeti zapravo su oni u kojima se upozorava na razlike između hrvatskoga i drugih jezika, i to je bilo važno za uspostavljanje jezika, od samih početaka najuže, prve hrvatske društvene zajednice, a zatim i za njegovo održavanje i razgraničavanje u odnosu na druge. Pri tome je važno naglasiti da u tom smislu to nije nikakva nacionalistička jezična politika ili nešto što bi umanjivalo jezična ili druga prava drugih naroda.

U radu će se obraditi sljedeći razlikovnici: Razlikovni rječnik srpskoga i hrvatskog jezika (1991) Vladimira Brodnjaka; Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika (1991) Ivana Branka Šamije i Dražena Lukačića; Jezični priručnik (1992) Marijana Krmpotića; Mali razlikovni rječnik – Govorimo li ispravno hrvatski (1993) Stanke Pavun; Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskoga graditeljskog nazivlja (1993) Zdenka Vazdara; Jezik naš hrvatski ovdje i sada (1994) Tomislava Kuljiša te Hrvatska riječ – jezični priručnik (1995), Franjo Tanocki

Prezimena poličkih sela

Draško DOŠLJAK — 2026-06-01

U radu su analizirana prezimena poličkih sela Dragosava, Mašte, Babino, Goražde, Zagrađe i Tmušiće. Polica je geografska cjelina koja administrativno pripada opštini Berane. Nalazi se sjeverno od Beranske kotline i pruža se do doline Lješnice, čineći granični pojas Berana prema opštini Petnjica. U poličkih šest sela živjeli su ili žive stanovnici nosioci sljedećih prezimena: Anđić, Babović, Bagaš, Bajić, Blagojević, Bojičić, Boričić, Božović, Bubanja, Celić, Cikić, Čejović, Dabetić, Dašić, Dedović, Delević, Dragojević, Dragović, Drljević, Dubak, Đorđević, Đorđević-Stojkovska, Đukić, Đukić-Šarić, Đurišić, Đurović, Erić, Filipović, Garčević, Golubović, Guberinić, HolikIlić, Ivanović, Izgarević, Jevrić, Jovanović, Kastratović, Kljajić, Knudsen, Komljenović, Kovačević, Kuč, Labović, Lakićević, Magdelinić, Martinović, Maslovarić, Matović, Mihajlović, Miljković, Mitrović, Mujović, Nenadović, Nestorović, Obadović, Pantović, Paunović, Pođanin, Popović, Račić, Radonjić, Radošević, Ratković, Saičić, Saković, Savović, Sekulić, Sierra, Simonović, Stijović, Stojanović, Šabotić, Šćekić, Tmušić, Todorović, Trifunović, Veljić, Vujović, Vukadinović, Vukićević, Vuletić i Zekić.U osnovi većine prezimena je muško lično ime, dok je skoro neznatan broj prezimena koja su izvedena od ženskog ličnog imena. U tvorbi patronima najfrekventniji je sufiks -ić, zatim -ović/-ević. Među prezimenima, ali sa niskom zastupljenošću, imamo i sufikse: -aš, -anja, -ak, -anin.

Paradoks "Hasanaginice": Prilog tekstualnoj povijesti i pitanje književno-kulturnog identiteta

Sanjin KODRIĆ — 2026-06-01

Rad se bavi baladom Hasanaginica kao jednim od najznamenitijih djela bošnjačke usmene književnosti, odnosno bošnjačke književnosti uopće, koje je, paradoksalno, uprkos naglašenim književno-kulturnim markerima pripadnosti bošnjačkoj književnosti i kulturi neutemeljeno uvrštavano u korpuse drugih književnosti i kultura počev od svojeg prvog zapisa u putopisnoj knjizi Put po Dalmaciji Alberta Fortisa 1774. godine pa nadalje, pri čemu je, još paradoksalnije, svoju svjetsku slavu steklo posebno zahvaljujući upravo ekstrahiranju iz vlastitog književno‑kulturnog okvira. U radu se analiziraju procesi kanonizacije i atribuiranja Hasanaginice prvenstveno srpskoj ili hrvatskoj književnosti i kulturi, uz ukazivanje na dugu historiju zanemarivanja njezine stvarne pripadnosti bošnjačkoj književnosti i kulturi. Posebna pažnja posvećena je okolnostima prvog zapisa balade kod Alberta Fortisa, recepciji u evropskom romantizmu i kasnijim prijevodima na brojne jezike, kao i ideološkim i nacionalno‑romantičarskim koncepcijama 19. st. koje su oblikovale percepciju bošnjačke književnosti i kulture. Rad ukazuje na dugotrajne posljedice negiranja bošnjačkog identiteta, kasno priznavanje bošnjačke književnosti i kulture te na potrebu vraćanja balade u vlastiti kontekst. Hasanaginica se tako pokazuje kao paradigmatski primjer književno‑kulturnog paradoksa – djelo koje je postalo evropska i svjetska senzacija upravo zahvaljujući deatribuiranju od vlastitog izvorišta, uprkos njegovoj izrazitoj identitetskoj književno-kulturnoj markiranosti.

Unutarnja kolonizacija i etnoperiferija: imagološka i postkolonijalna analiza Slavonije u romanu "Slavonac" Slavka Vampovca

Jakov SABLJIĆ — 2026-06-01

Ovaj rad analizira roman Slavonac Zdravka Vampovca kao višeslojni prikaz društvene, kulturne i emocionalne stvarnosti suvremene Slavonije. Polazeći od simboličkih opozicija dom– inozemstvo, selo–grad i nostalgija–realnost, istražuje se kako roman oblikuje pojam identiteta na osnovi iskustva migracije. Slavonija se ne prikazuje tek kao geografska regija, nego kao simbolički oblikovan prostor unutarnje kolonizacije i ekonomske ovisnosti, obilježen snažnom emocionalnom vezanošću uz prošlost koja se u romanu očituje u vidu nostalgije, kolektivnoga pamćenja i (de)idealizirane slike zavičaja. Posebna se pozornost posvećuje načinu na koji likovi internaliziraju društvene i povijesne promjene balansirajući između želje za odlaskom i potrebe za pripadanjem. Znanstveni doprinos rada ogleda se u interdisciplinarnom spoju imagološkog i postkolonijalnog pristupa s čitanjem regionalne proze. Analizom simboličkih opozicija i narativnih postupaka pokazuje se kako Vampovac oblikuje glas periferije razotkrivajući principe unutarnje kolonizacije, ekonomske nejednakosti i kulturalnog samopotvrđivanja. Time Slavonac postaje reprezentativan tekst koji osvjetljava emocionalnu topografiju suvremene Hrvatske kao prostora u kojem se granice prostora, sjećanja i identiteta neprestano preispituju i iznova oblikuju.

Zaratustra: nišan u Krležinu Mitteleuropu

Ivan SILOBRČIĆ — 2026-06-01

Miroslav Krleža je u već u ranim dnevničkim zapisima i razgovorima s Predragom Matvejevićem i Enesom Čengićem zašao u svrstavanje samoga sebe u književnu periodizaciju. Taj se zadatak centrirao ponajviše na stanovitu idealizaciju Mitteleurope, stoga se položaj njegove ličnosti mora izmjeriti koristeći se paralelnim konceptualizacijama tog prostora putem suvremenih pisaca kao što su Danilo Kiš, Josip Horvat, Claudio Magris i Emil Cioran; Krleža je to vršio primarno kroz okazionalne, nikada usustavljene primjedbe o Friedrichu Nietzscheu kao totemu Mitteleurope, posebno koristeći se djelom Tako je govorio Zaratustra. Rad se koristi Krležinim sekundarnim materijalima o Nietzscheu i Mitteleuropi da uokviri ono što je sam Krleža tek fragmentarno, premda cijeli život činio: u pitanju je pokvareni telefon samosvrstavanja, iščašenja iz lokalne sredine, otvaranja smjerova koje je Krleža propitkivao da objasni vlastite jezične, političke i nadasve poetičke izvore, s rezultatom rezignacije u poziciju štokavštine, državnog pisca i pisca o vlastitoj sredini. Iz toga se razloga posebno osvrćemo na Balade Petrice Kerempuha, projekt kajkavskog Krleže koji je ostao kao homo unius libri.

Abjection and the Formation of Female Subjectivity in Sylvia Plath’s Poetry Collection "Ariel"

Tina VARGA OSWALD — 2026-06-01

This paper analyses the function of abjection in Sylvia Plath’s poetry collection Ariel, with particular emphasis on its role in the formation of female subjectivity. Drawing on Julia Kristeva’s theory of abjection, and taking into account Adriana Cavarero’s relational conception of subjectivity, the paper examines how selected poems establish the boundaries between self and other, purity and impurity, life and death. The analysis shows that abjection in Ariel does not function merely as a thematic motif, but operates as a structural mechanism in the production and destabilization of the female subject. Within this framework, four interconnected registers of the abject are considered: the maternal and female body, death and bodily decay, religious motifs, and historically coded otherness. Particular attention is given to the ways in which Plath transforms abject images of the body, food, violence, and the sacred into a poetic space of resistance to patriarchal symbolic structures. The paper concludes that the female subject in Ariel is not formed through the simple rejection of the abject, but precisely through its appropriation, performative enactment, and the simultaneous disruption of the boundaries of identity

Slika "bijelog čovjeka" u romanu "Things Fall Apart" Činue Ačebea

Ana ČANOVIĆ — 2026-06-01

Rad ima za cilj da prikaže način na koji je slika Evropljana, odnosno bijelog čovjeka i misionara predstavljena iz ugla pripadnika Igbo plemena u romanu Things Fall Apart nigerijskog pisca Činue Ačebea. U procesu suočavanja autohtonog stanovništva afričkog kontinenta sa neminovnim dolaskom zapadne civilizacije, Ačebe u romanu predstavlja dvije perspektive kolonijalnog iskustva – evropsku i afričku. Osnovno istraživačko pitanje rada odnosi se na to da li je u predstavi bijelog čovjeka Ačebe izvršio dekonstrukciju stereotipa o misionaru i kolonizatoru ili je, naprotiv, potvrdio i učvrstio onaj postojeći. Polazeći od teorijskih uvida o kolonijalnom diskursu i formiranju kulturnih stereotipa, posebno se oslanjajući na radove Edvarda Saida i Homija Babe, rad nastoji da prikaže različite modalitete sagledavanja evropskog misionara: da li je on posmatran kao prosvjetitelj koji donosi superiorniju kulturu i religiju ili kao destruktivna sila kojoj je potrebno pružiti otpor u cilju očuvanja plemenske tradicije. Predstava o bijelom čovjeku u radu se gradi iz ugla glavnog junaka Okonkva, najglasnijeg protivnika hrišćanske doktrine, kao i iz ugla njegovog saplemenika Obierike, koji prećutno priznaje da je pobjeda bijelog čovjeka bila posljedica unutrašnjih slabosti samog Igbo plemena – podjele unutar plemena započete su i prije dolaska kolonizatora, što je, konačno, omogućilo njegovu dominaciju. Analiza se zasniva na komparativnoj metodi, kroz upoređivanje relevantnih obilježja evropskog i afričkog identiteta, kao i na tekstualnoj analizi, s posebnim osvrtom na diskurs likova. Diskurs se analizira putem karakterizacije likova, ali i kroz razmatranje društveno-istorijskog konteksta koji je oblikovao Ačebeovo stvaralaštvo

Lady Macbeth as a Blueprint for Scarlett O’hara and Amy Dunne

Sandra NOVKINIĆ — 2026-06-01

The paper deals with the research of connection between the female characters in the works of literature that were created in different time periods. First of all, it deals with the significance of William Shakespeare’s character Lady Macbeth that served as a blueprint for the creation of female characters whose power stems from intelligence, manipulation, and a willingness to transgress moral and gender norms. The aim of this paper is to emphasize the role and significance of the character of Lady Macbeth in creation of complex and ambitious female characters such as Scarlett O’Hara (Gone with the Wind) and Amy Dunne (Gone Girl). After analysing William Shakespeare’s Macbeth, Margaret Mitchell’s novel Gone with the Wind and Gone Girl by Gillian Flynn, using the comparative and analytical-interpretative method, it is concluded that Scarlett O’Hara and Amy Dunne embody ambition, manipulation, and psychological complexity characteristic of Lady Macbeth, emerging as modern iterations of the same archetype that refuse to conform to limitations of any kind. In this paper, special attention is devoted to emphasizing the importance of the female characters who defy societal expectations and refuse to play by the rules and who disturb and fascinate audiences/readers in equal measures.

Život je tvrd kamen: tvorba regionalnog identiteta na sjecištu klase, roda i svakodnevnih praksi

Kristina PETERNAI ANDRIĆ — 2026-06-01

U članku analiziramo roman Na njivama (1937) hrvatske književnice Mile Miholjević kao književni prostor u kojem se regionalni identitet ne pojavljuje kao stabilna ili homogena kategorija, nego kao učinak međudjelovanja materijalnih uvjeta života, društvenih normi i svakodnevnih praksi. Polazeći od performativno-diskurzivne koncepcije tvorbe identiteta te uvida prostornog obrata (Massey), regija se promatra kao prostor u kojem se prelamaju klasni, rodni i dobni odnosi moći. Analiza se usredotočuje na prikaze rada, običaja i društvenih interakcija kao polazišta za tvorbu i normiranje identiteta, a s osloncem na razumijevanje kulture kao načina života (Williams) te koncept klase kao utjelovljenog društvenog položaja (Bourdieu). Posebna se pozornost posvećuje rodno i dobno kodiranim oblicima društvene reprodukcije (Ferguson) i discipliniranju tijela kroz patrijarhalne mehanizme nadzora (Pateman), uključujući praksu pogleda i zurenja (Garland-Thomson). Obuhvaćena je i uloga emocija (Ahmed, Berlant). U romanu se regionalni identitet tvori kao ambivalentan, višeslojan i konfliktan. Prikazano je područje u kojem se razlike ne samo odražavaju nego i aktivno proizvode, čime se redefinira ideja regije kao isključivo koherentne i zajedničke cjeline.

Memoari Jute od Meklenburga-Nojštrelica Petrović-Njegoš

Sofija KALEZIĆ — 2026-06-01

Juta od Meklenburga-Nojštrelica (na njemačkom: Jutta von Mecklenburg-Strelitz; Nojštrelic, 1880 – Rim, 1946), ili Milica po prelasku u pravoslavlje, bila je supruga crnogorskog prijestolonasljednika Danila, sina crnogorskog kralja Nikole I Petrovića-Njegoša i kraljice Milene Vukotić Petrović. Taj brak je u početku naišao na mnoga neodobravanja, jer je ona bila katolikinja (anglikanka), ali po prelasku u pravoslavlje, kada je postala Milica, brak je bio odobren od strane crkve.

Kad su u aprilu 1899. godine u Meklenburg-Strelicu novine objavile vijest o vjeridbi princeze Jute s prijestolonasljednikom Danilom, kod građana je pored radosti zbog tog događaja pre ovladala radoznalost. Na sjeveru Njemačke gotovo ništa nijesu znali o mladoženji i budućoj domovini mlade. Stoga su novine Mecklenburg-Strelitzsche Landeszeitung već u julu 1899. godine, u prilogu povodom vjenčanja prijestolonasljedničkog para izvještavale o divljoj planinskoj zemlji koja se nalazi van vojnih puteva. Posljednji rusko-turski rat i zdravica cara Aleksandra III isturili su Crnu Goru i knjaza Nikolu naglo u prvi plan.

Autorka prof. dr Sofija Kalezić u radu „Memoari Jute od Meklenburga-Nojštrelica Petrović-Njegoš“ analizira tematiku knjige Memoari jedne njemačke princeze, objavljenu u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Narodnog muzeja Crne Gore u Podgorici, 2019. godine.

Kapetan i sudija Mato Radov Martinović i pjesma „Oslobod“

Srđa MARTINOVIĆ — 2026-06-01

Ovim radom prvi put se predstavlja biografija kapetana, sudije i člana crnogorskog Kuluka Mata Radova Martinovića iz Bajica, bliskog saradnika Petra I Petrovića. Istraživanje je nastalo kao prilog razrješavanju dileme o autorstvu pjesme „Oslobod“ koja traje već gotovo dva vijeka. Više autora je do sada analiziralo samu pjesmu, ali nijedan nije donio podatke o Matu Radovome Martinoviću kao mogućem autoru ili bar kazivaču ove pjesme.

Reprezentacije prostora i identiteta osmanskih žena u romanu "Ezan" Ivane Šojat

Dubravka BRUNČIĆ — 2026-06-01

U radu se analizira kako se u povijesnom romanu Ezan (2018) hrvatske književnice Ivane Šojat, čija se radnja odvija u 16-stoljetnom Osmanskom Carstvu, reprezentiraju identiteti osmanskih žena, kako se sagledavaju ženske sudbine i prostorna iskustva te kako se rodno kodiraju različiti prostori. U razmatranju se navedenih pitanja oslanja na teorijske pristupe oblikovanju prostora u književnim tekstovima i na spoznaje feminističke geografije koja istražuje konceptualizacije odnosa između prostora i roda. Utvrđeno je da su u romanu reprezentirani heterogeni prostori (povijesni, politički, javni, privatni itd.) koji određuju i reflektiraju brojnost i heterogenost ženskih identitetskih pozicija. Kao relevantni elementi sociokulturne reprezentacije identiteta osmanskih žena izdvajaju se pripadnost „zamišljenoj moralnoj zajednici“, ženska (ne)vidljivost, (ne)mobilnost i društvena (ne)moć.

Umjetnička muzika i Crna Gora u Evropi

Slobodan JERKOV — 2026-06-01

Za određivanje mjesta crnogorske muzike u odnosu na muziku iz evropskih zemalja, prije svega, moramo imati jasan i određen pogled na umjetničku situaciju koja u Evropi vlada. Naravno, nećemo ulaziti u detalje stanja; biće dovoljno imati u vidu vodeće pokrete, glavne ličnosti i najvažnije zemlje koje su stekle prednost da budu smatrane organizatorima savremenog muzičkog poretka ili bolje rečeno – muzičkog nereda. Istorija umjetnosti pokazivala nam je do sada uglavnom samo jedan oblik svog procesa; nove ideje koje su išle naprijed, jasnim i određenim putem i privrženost tradiciji koja se tim idejama suprotstavljala. Opredjeljenje je moralo biti nedvosmisleno, a sukob oštro izražen graničnim linijama jednog i drugog shvatanja. Ukoliko je sukob bio zamijenjen postepenom evolucijom, umjetnost je frontalno išla naprijed mijenjajući svoju fizionomiju, ali ne ostavljajući nikakve sumnje u pogledu suštine takve promjene. Posljednjih decenija razvoj evropske umjetnosti uopšte, a posebno muzike, ne odaje ni približno takvo stanje stvari; on nam, naprotiv, ostavlja jedan težak problem, jer treba da odredimo u čemu se savremena muzika stvarno sastoji da bismo joj se mogli približiti, ili se odlučiti da je odbacimo.

Glazbeni diskurs u romanu "Kontrapunkt" Aldousa Huxleya

Hrvoje MESIĆ — 2026-06-01

U radu se analizira glazbeni diskurs u romanu Kontrapunkt Aldousa Huxleyja iz perspektive intermedijalnih teorija, s posebnim naglaskom na koncept muzikalizacije fikcije. Polazeći od teorijskih modela Stevena Paula Schera i Wernera Wolfa, analiza pokazuje da se glazba u romanu ne pojavljuje tek kao tematski ili ilustrativni motiv, nego kao temeljni heuristički i strukturni princip oblikovanja narativnog diskursa. Središnje mjesto pritom zauzima pojam kontrapunkta, koji se kao organizacijsko načelo ostvaruje na više razina: kompozicijskoj, fabularnoj, karakterološkoj, idejnoj i metatekstualnoj. Takva polifonijska struktura omogućuje simultano supostojanje heterogenih glasova, svjetonazora i vrijednosnih sustava bez njihova hijerarhijskog razrješenja. Posebna se pozornost posvećuje ulozi glazbe u karakterološkoj diferencijaciji likova te semantičkoj kondenzaciji kulturnih značenja povezanih s odabranim skladateljima i djelima. Rad zaključuje da Huxleyjeva muzikalizacija proznog diskursa ne teži sinestezijskom učinku niti estetskoj harmonizaciji, nego djeluje kao kritičko sredstvo za artikulaciju modernističke krize smisla, fragmentacije iskustva i problematizacije granica umjetničkih medija.

Utjecaj glazbe u uvodnim špicama televizijskih vijesti na gledateljske odluke mladih

Branimir FELGER — 2026-06-01

Cilj ovog rada je istražiti utječe li glazba u uvodnim špicama središnjih informativnih emisija hrvatskih televizija s nacionalnom koncesijom, Dnevnika HTV-a, Dnevnika Nove TV i RTL-a Danas, na njihovu gledanost te provjeriti privlači li glazba u špicama gledateljevu pažnju i oblikuje li mu prije samog gledanja cijele emisije percepciju o vrsti, temama i sadržaju samih emisija. Za ovo istraživanje korištena je metoda fokus grupe, u kojoj je sudjelovalo dvanaest studenata novinarstva. Analizirani su njihovi odgovori i mišljenja o utjecaju glazbe u špicama na njihova očekivanja od vijesti i ukupni dojam o emisiji. Rezultati istraživanja pokazuju da glazba značajno utječe na percepciju o ozbiljnosti, hitnosti i kredibilitetu vijesti, kao i na emocionalni ton i sadržaj emisije. Rad pruža i teorijski uvid u ulogu glazbe u oblikovanju identiteta informativnih emisija i privlačenju pozornosti mladih gledatelja.

Interdiskurzivna konstrukcija kulturnog pamćenja u "Atlasu" Gerharda Richtera

Lana ŠUSTER — 2026-06-01

Rad istražuje složene odnose između suvremene teorije diskurza, psihoanalitičke teorije sjećanja i vizualnih umjetnosti, s posebnim fokusom na ulogu fotografije u konstruiranju kulturnog pamćenja. Polazeći od teorijskih postavki interdiskurzivnosti (Anera Ryznar, Vladimir Biti), intertekstualnosti (Julia Kristeva, Roland Barthes) i citatnosti (Dubravka Oraić-Tolić), rad analizira monumentalni arhivski projekt Atlas njemačkog umjetnika Gerharda Richtera. Kroz komparativnu analizu, rad sučeljava Barthesovu fenomenologiju fotografije s Richterovom arhivskom praksom, koristeći koncepte „anomičnog arhiva“ Benjamina Buchloha, „meta-arhiva“ i „ekranskog sjećanja“ Davida Batea te „arhitekture interijera“ Cristine Deluchi. Rad pokazuje kako Richterov Atlas funkcionira kao interdiskurzivni prostor u kojem se privatno sjećanje i kolektivna povijest neprestano pregovaraju, dekonstruirajući mit o fotografiji kao objektivnom zrcalu stvarnosti i uspostavljajući ju kao aktivni mnemonički uređaj unutar traumatskog diskurza poslijeratne povijesti. Poseban naglasak stavljen je na prostornu dimenziju arhiva i njegovu sposobnost da kroz strukturu rešetke (grid) nivelira hijerarhije i preispituje ideološke narative

The Obscure Object of Desire: Trace, Image and Apocalypse in Modern Cinema

Rajko RADOVIĆ — 2026-06-01

This essay examines how desire and objects interact in modern cinema to produce what Gilles Deleuze calls cinematic singularity. I argue that this singularity emerges through the repetition of trace, image, and camera movement – elements that exceed established cinematic codes and resist the order of generality, resemblance, and quantification. Within this excess, modern cinema reveals obscure objects of desire that disturb narrative coherence and expose the instability of representation itself.

My argument unfolds through three case studies: Michelangelo Antonioni’s Blow-Up (1966), Jovan Jovanović’s Young and Healthy as a Rose (1971), and Francis Ford Coppola’s Apocalypse Now (1979). Each film stages a different moment in the transformation of the cinematic image. Antonioni’s photographic investigation turns the trace into an unstable signifier, where visual evidence dissolves into uncertainty. Jovanović’s Yugoslav countercultural experiment radicalizes the image as a site of ideological and libidinal excess. Coppola’s war epic ultimately pushes the cinematic image toward apocalypse, where language itself begins to fracture under the pressure of historical violence. Across these films, the obscure objects of desire appear as returning signifiers of neurosis, fetishism, and psychic disturbance, bringing cinema close to what Julia Kristeva describes as the abject – “a flaw in Oedipus’ impossible sovereignty, a flaw in his knowledge.”

This epistemological rupture functions as a Lacanian sinthome: a point where subjectivity confronts its own otherness. The emergence of this cinematic singularity is crystallized in the iconic beach scene of Apocalypse Now, when Lieutenant Colonel Kilgore’s celebrated “napalm” monologue transforms the language of military triumph into a strangely lyrical expression of destruction. Here the breakdown of ideological discourse, reminiscent of Louis Althusser’s notion of ideological apparatus, produces what Roland Barthes calls a “third meaning”: an obtuse level of signification where language slips into a poetic register bordering on abjection.

Drawing on a transdisciplinary framework that includes philosophy (Baudrillard, Deleuze, Althusser), psychoanalysis (Lacan, Kristeva), semiotics (Eco, Saussure), political theory (Djilas, Debord), cultural studies (Vulović), quantum physics (Carroll), and classical film theory (Oudart), in this essay I explore how modern cinema stages the emergence of these singularities at the threshold between desire, image, and apocalypse.

Relacije između kvaliteta bračne komunikacije i motivacije za roditeljstvom

Almedina NUMANOVIĆ — 2026-06-01

Ovaj rad istražuje i analizira kompleksne veze između motivacije za roditeljstvom i zadovoljstvo bračnom komunikacijom. Cilj rada je razumeti kako kvalitet bračne komunikacije utiče na motivaciju za roditeljstvom. Rezultati analize rada bi trebalo da ukazuju na kompleksne i međusobno povezane dinamike između ovih karakteristika (motivacija, brak, komunikacija). Kvalitet bračne komunikacije igra ključnu ulogu u medijaciji između motivacije za roditeljstvom i zadovoljstva brakom. Ovaj rad treba da pruži dublje razumevanje kako ovi faktori međusobno deluju i može poslužiti kao osnova za razvoj intervencija i podrške za bračne parove u različitim fazama njihovih života.

Istraživanje je realizovano na uzorku od 106 ženskih ispitanika razne dobi. U uzorku će biti ženski ispitanici iz opšte populacije, one koji su u bračnim zajednicama. Korišćene skale su: Skala motivacije za roditeljstvom, Skala bračne komunikacije i sociodemografski upitnik.

Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna povezanost između svih vrsta motivacije za roditeljstvom, međutim nema statatistički značajne povezanosti između kvaliteta bračne komunikacije i motivacije za roditeljstvom. Postoji statistički značajna razlika u altruističkoj motivaciji za rotiteljstvom u odnosu na stepen obrazovanja (F = 3,130; p < 0,05). Statistički značajna razlika je nađena i u fatalističkoj motivaciji za rotiteljstvom u odnosu na stepen obrazovanja (F = 7,439; p < 0,01). Postoji statistički značajna razlika u narcističkoj motivaciji za rotiteljstvom u odnosu na stepen obrazovanja (F = 6,487; p < 0,01). Takođe, postoji statistički značajna razlika u instrumentalnoj motivaciji za roditeljstvom u odnosu na stepen obrazovanja (F = 9,650; p < 0,01). Nije nađena statistički značajna razlika u kvalitetu bračne komunikacije za roditeljstvom u odnosu na stepen obrazovanja. Postoji statistički značajna razlika između ispitanika koji potiču iz potpune (M = 38,65; SD = 5,484) i nepotpune (M = 39,43; SD = 3,736) porodice u odnosu na altruističku motivaciju za roditeljstvom (t = -,511; p < 0,05). Statistički značajna razlika je nađena između ispitanika koji potiču iz potpune (M = 14,02; SD = 17,789) i nepotpune (M = 12,64; SD = 4,500) porodice u odnosu na kvalitet bračne komunikacije (t = 1,489; p < 0,05)

Interkulturalnost u savremenom obrazovnom procesu

Anita CUCOVIĆ — 2026-06-01

Činjenica je da je današnje društvo u velikoj mjeri sastavljeno od multikulturalnih sredina. Da bi osoba mogla zajedno živjeti u multikulturalnom društvu, mora biti pedagoški obrazovana. Ovakav vid obrazovanja treba započeti u vrtiću i nastaviti u osnovnoj školi. Tokom života obrazovanje se nastavlja procesom socijalizacije. Dakle, interkulturalna kompetencija predstavlja čitav proces tokom obrazovanja.

U ovom procesu značajnu ulogu imaju škole i pedagoški fakulteti koji obrazuju buduće nastavnike i koji su glavni posrednici u sticanju interkulturalnih vrijednosti.

Obrazovanje budućih nastavnika podrazumijeva međusobno razumijevanje i saradnju, ne samo na individualnom, već i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Interkulturalno obrazovanje je zapravo zasnovano na samospoznaji i samotoleranciji, na odnosu sebe i svog.

Osjećaji prihvaćenosti i ljubavi mogu se širiti prema drugima i onima koji su drugačiji samo ako su doživljeni u neposrednom okruženju.

Velika odgovornost za osposobljavanje za interkulturalne odnose i uspješan život u multikulturalnom društvu leži na sastavu obrazovanja u cjelini, posebno visokog obrazovanja, a u okviru njih i učiteljskih fakulteta.

Stoga se interkulturalni sadržaji moraju realizovati u okviru studijskih programa budućih nastavnika radi sticanja interkulturalnih kompetencija (sposobnosti).

Gdje vodi prevladavajuća srpska politika prema Crnoj Gori i crnogorskoj naciji

Saša MRDULJAŠ — 2026-06-01

U srpskom društvu duboko su ukorijenjeni doživljaji Crne Gore kao srpske zemlje te Crnogoraca kao Srba. Ti doživljaji pored ostalog omogućuju i identifikaciju sa izrazito sadržajnim crnogorskim historijskim nasljeđem posredstvom kojeg se „nadopunjuju“ manje istaknute dionice srpske povijesti. Ujedno iz srpske perspektive Crnoj Gori je pridavan i izrazit geopolitički značaj. Na nju se gledalo kao na „prirodan“ izlaz Srbije na more te kao na logističko zaleđe većinski srpskim krajevima u susjednim dijelovima BiH. Obzirom na rečeno zapravo je očekivano da je prevladavajuća srpska politika opstruirala procese koji su od kraja 90-ih prošlog stoljeća vodili crnogorskoj nacionalnoj emancipaciji te obnovi crnogorske državne neovisnosti. Unatoč tom djelovanju na koncu je, 2006. godine ipak došlo do disolucije Državne zajednice Srbije i Crne Gore te uspostave međunarodno priznate Crne Gore. Time nastaje dalekosežan i teško promjenjiv realitet pred kojim je prevladavajuća srpska politika mogla, barem teoretski gledano redefinirati svoj dotadašnji odnos prema crnogorstvu i Crnoj Gori. Na način da svoj utjecaj unutar crnogorskog društva pokuša zadržati pa i osnažiti afirmativnim odnosom prema crnogorskom nacionalnom i državnom subjektivitetu. Umjesto toga, prevladavajuća srpska politika se odlučila nastaviti putem opstrukcije sada već crnogorske državnosti kao i sa negacijom crnogorske nacionalne samobitnosti. Prikazani vid djelovanja izrazito je intenziviran upravo u recentnom razdoblju u kojem su ostvareni i određeni iskoraci u pokušajima destrukcije samosvojne Crne Gore i crnogorstva. Međutim, niz pokazatelja sugerira da ovakav pristup, izuzev znatne štete koju će nanijeti Crnoj Gori ima krajnje sužene izglede na uspjeh. Jasno, ukoliko se uspjehom ne smatra što će u konačnici najvjerojatnije rezultirati dubokim, oštrim i trajnim udaljavanjem Crne Gore i crnogorstva od Srbije i srpstava.

Role of the Social and Cultural Environment in the Development of Students’ Culture of Linguistic Expression

Admir MURATOVIĆ — 2026-06-01

Language is the primary means of communication and simultaneously represents a key factor in the social and cognitive development of students. Its proper use, richness of expression, and capacity for creative articulation form the foundation of linguistic culture, which is shaped not only through formal education but also through the social and cultural environment in which a student grows up. Family, educational institutions, school community, peer groups, mass media, and cultural institutions constitute the environment that directly influences linguistic behavior, shaping students’ norms, styles, and linguistic creativity. Understanding the role of these factors is essential both for the theoretical examination of the language acquisition process and for educational practice, as it enables the planning of effective and successful methods for learning and developing language competencies. The aim of this paper is to analyze the influence of the social and cultural environment on the development of students’ linguistic culture, exploring how various social and cultural elements shape students’ linguistic abilities and communication habits.

Onomastički prilozi Jelisavete Subotić

Novica VUJOVIĆ — 2026-06-01

U radu predstavljamo onomastičke studije istoričarke jezika Jelisavete Subotić (1930–1996). Bilježila je i interpretirala toponime Krivošija, Ledenica i Risna. Obrađivala je antroponimske strukture Grblja posvjedočene u nekim spomenicima iz XV vijeka. Jednu studiju posvetila je geografskim imenima teritorije koju je zahvatala država Petra II Petrovića Njegoša, a koji su sadržani u dokumentu u Šafarikovoj ostavštini u Pragu. Rasprave Jelisavete Subotić objavljene su u nekoliko časopisa i zbornika s naučnih konferencija.

In Memoriam: Rusmir Mahmutćehajić (1948–2026)

Adnan ČIRGIĆ — 2026-06-01

In Memoriam: Dr Ana Mijović Minić (1978–2026)

Sanja ORLANDIĆ — 2026-06-01

In memoriam: Božo Koprivica (1950–2026)

Aleksandar RADOMAN — 2026-06-01

Hercegnovske "Mokrine" u toponimiji

Novica VUJOVIĆ — 2026-06-01

Autor donosi spisak toponima naselja Mokrine. Toponomastički likovi zapisani su od izvornih govornika

Toponimi sela "Duletići" iznad Budve

Novica VUJOVIĆ — 2026-06-01

U ovome radu donosimo fonetski i akcenatski lik 91 toponima budvanskoga sela Dȕletići. Građu smo na terenu zapisali od informatora Nika Duletića (1946).