Niccolò Tommaseo i istočna obala Jadrana – Od sentimentalističkog paternalizma do nevolja s Njegošem

Sažetak

Niccolò Tommaseo, veliki talijanski leksikograf i pisac iz 19. stoljeća, rođen u Šibeniku, jedna je od najznačajnijih figura za razumijevanje kulturnih i političkih odnosa između dvije jadranske obale. Analizirajući iz perspektive postkolonijalne kritike njegova djela u kojima se bavi Dalmacijom i slavenskim svijetom općenito (među kojima se ističu Scintille/Iskrice), otkrivamo da je njegov jadranski diskurs prožet orijentalizmom (u smislu kako ga poima E. Said). Tommaseovi prikazi Dalmacije obilježeni su izrazitim paternalističkim pristupom: promatra je sa simpatijom, ali uvijek iz pozicije spoznajne i kulturne nadmoći. U Iskricama je Dalmacija često metaforički prikazana kao mlada i nezaštićena žena, kojoj je potreban skrbnik, dok su Dalmatinci prikazani kao „dobri divljaci”, koji nipošto ne smiju dozvoliti da ih „iskvari” zapadna civilizacija. Tommaseo osuđuje modernizaciju, urbanizaciju, uvođenje općeg školstva, luksuz i ostale zapadne utjecaje kod Slavena (ne štedeći pri tome ni Njegoša, koji je kriv zato što čita francuske romane), koje „orijentalizira” pripisujući im neke urođene osobine, koje su na prvi pogled pozitivne, no koje impliciraju izvjesnu intelektualnu ograničenost i prevagu tjelesnog, strastvenog i fantastičnog elementa (na sličan način je „klasična” kolonijalna književnost opisivala Afrikance). Ne čudi stoga što Tommaseo dijelom idealizira venecijansku vlast nad Dalmacijom. Paternalistički pristup, analiziran kod Tommasea, živ je i danas u birokratskom diskursu Europske unije o jugoistoku Europe.