"Čovjek i natčovjek": Dvostruko lice Šoovog feminizma

Abstract

Kroz analizu dva strukturalna dijela Šoovog komada Čovjek i natčovjek, u radu se istražuje uloga žene kao sile života koja usmjerava evoluciju ka krajnjem savršenstvu. Usredsređujući se na odnose između likova, brojne aspekte glavnih protagonistkinja i glavnu ideju komada, rad dovodi u pitanje diskurs Šoovog proklamovanog feminizma. U njemu se preispituje stanovište takozvanog prvog talasa feminističkih književnih kritičara kao generatora diskursa koji predstavlja Šoa kao nedvosmislenog feministu, privlačeći čitaočevu pažnju na suptilne, ranije zanemarivane mehanizme koji, kako se čini, izokreću njegove feminističke namjere, ukazujući tako na ambivalentnost kao dominantnu crtu u njegovoj predstavi žene.