"Čista drugost, drugost od više njih" kao informacija

Sažetak

U dijalektološkoj literaturi od velike je važnosti knjiga M. Moguša Čakavsko narječje. Fonologija (1977.) u kojoj autor iznosi i tumači fonološke karakteristike koje se smatraju konstitutivnim dijelom čakavskoga jezičnoga mehanizma. Navodeći pojam alijeteta kojim označava “čistu drugost, drugost od svih drugih” te alteriteta koja se odnosi na “drugost od drugih, ali ne od svih” drugih sustava, Moguš je pokazao razlikovne jezične činjenice koje služe za određivanje pripadnosti pojedinoga govora određenu narječju istoga jezika. Rad se bavi najvišim dokaznim vrijednostima za dokazivanje pripadnosti pojedinoga govora određenu narječju, alijetetima. U radu se izdvajaju pojedini čakavski i kajkavski alijeteti te se daju ispitanicima na prepoznavanje. Namjera je bila ispitati stupanj prepoznavanja značenja navednih čakavskih i kajkavskih leksema na temelju njihovih (morfo)fonoloških značajki i to izvan konteksta te može li se na temelju napisanoga odrediti koji leksem pripada kojem narječju. Osim toga provjeravalo se i razumijevanje (značenje) tih riječi.

Htjelo se utvrditi koliko jedan leksem kao reprezentant pojedinoga narječja može poslužiti pojedincu kao informacija.