"Ženidba Smailagić Meha" – spjev kao izraz kulturnoga nasljeđa

Sažetak

U ovome radu ćemo komentarisati nematerijalne kulturne sadržaje u spjevu Ženidba Smailagić Meha. Istraživani materijal ćemo posmatrati kao kulturne proizvode i naslijeđene simbole, koji su odraz društvene slojevitosti prostora u kojemu nastaju i rezultat nadgradnje naslijeđenih dispozicija. Pojedinac i kolek­tiv kulturne proizvode doživljavaju kao neodvojivi dio svoga kulturnoga identiteta, prihvataju ih kao datost ne tumačeći pro­cese i tokove njihova stvaranja. Klasifikacija kulturnih proizvo­da necjelishodna je s opštega stanovišta kulturnoga pristupa, ali je potrebna u situacijama kad se oni detaljnije opisuju. U proce­su razmjene među članovima kolektiva svaki kulturni elemenat dobija jedinstveno simboličko značenje. Predmet našega inte­resovanja bili su junaštvo, čast, istina, riječ, doček gosta, rat, žrtva, izdajnik.

Istaćićemo ovđe tri kulturna sadržaja (sohbet, eglen, riječ) koji ukazuju na visok nivo kulturne razvijenosti društva koje ih produkuje i iznijansiranost kulturnih pojavnosti koje nose auru autentičnosti i posebnosti. Orijentalno-islamska kultura počiva na razuđenome sistemu vrijednosti, đe na vrijednosnoj skali sva­ki elemenat ima svoje mjesto po principu važnosti i značaja za kulturni sistem zajednice i njegovo funkcionisanje