"Cul-de-sac" pozicija ženskih likova u vampirskim narativima
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v24i2.711Ključne riječi:
lik vampira, fantastika, konotacije, rodne uloge, Drakula, Sumrak, ženski likSažetak
Početak XXI vijeka obilježen je snažnim talasom fantastičkih naracija u kojima svoju revitalizaciju doživljavaju mnoge utvare omiljene u gotskoj književnosti. Književni lik vampira popularnost stiče u XIX vijeku konotirajući mnoge strahote sa kojima je ondašnje društvo bilo suočeno. U novim naracijama, korjenito je promijenjena konotacija ovoga lika, pa su muški vampirski likovi u savremenoj književnosti prividno lišeni one monstruoznosti koja je odlikovala njihove literarne pretke. Ono što je, ipak, ostalo isto i što je zajedničko obilježje literarnih vampira kroz dijahroniju jeste opredjeljenje za porazan sudbinski tok ženskih likova. Njihove se uloge dominantno vezuju za retrogradne i konzervativne pozicije.
U radu je analiziran položaj ženskih likova u ovom tipu naracije u XIX vijeku (Lusin i Minin iz Stokerovog romana Drakula), mjesto i uloge vampirskih heroina u novom milenijumu (Bele Kalen iz tetralogije Sumrak Stefani Mejer). Protagonistkinje su posmatrane po analogiji sa tipičnim bajkolikim princezama i vješticama. Pokazano je da je pozicija svih ovih junakinja u suštini cul-de-sac (pozicija svojevrsnog ćorsokaka), kao i da je neupitna njihova zavisnost od muških herojskih likova. Današnje naracije sa takvim idejnim slojem posmatraju se kao odraz jednog vida repatrijarhalizacije, a njihova izuzetna globalna recepcija ukazuje na potrebu mladih čitalaca za svijetom koji je – iako obilježen strogim, dijelom i retrogradnim normama – sigurniji od stvarnosti.