Novi stari fragmenti prostora: školstvo i kazalište osječkog nutarnjeg grada

Abstract

Simbolika osječkoga Nutarnjega grada sadrži prirodnu kom­ponentu (rijeka, obala, parkovi...), kulturno-povijesnu (spome­nici, zdenci, zgrade, bastioni, dućani), društveno-političku (rad Gradskog magistrata, prostori odvijanja raznih svjetovnih i cr­kvenih događanja, školskih predstava...), te privatnu (društvene igre, odlazak u kazalište i na svečanosti, krčme...). Govoriti o Nutarnjem gradu znači proniknuti u odnos njegovog prostornog određenja, povijesnog konteksta i socijalnog teksta. On se do­ima kao grad-otok koji je svoj identitet oblikovao u skladu s poviješću, društvenom strukturom, obilježjima okoliša. Imao je on temeljnu ideju, koncept i prepoznatljive značajke.

Proučavanje fragmenata o prostoru Tvrđe znači bavljenje urbanim prostorima grada, njegovim privatnim i javnim prosto­rima kao spontanim arhivima i tekstualnim predlošcima doga­đaja koji su se u tim i takvim prostorima dogodili ili prethodili sadašnjem izgledu datog prostora u gradu, tvoreći ono što hrvat­ski umjetnik Boris Bakal naziva urboglifima, odnosno urbanim figurama memorije.

U radu će se istražiti školstvo i kazalište kao semantički pro­stori osječkoga Nutarnjega grada nakon oslobođenja od Turaka 29. rujna 1687. godine, pa sve do rušenja tvrđavskih bedema 1923–1926. godine. Naime, matricu Tvrđe čine sadržaji na koje se upisuju urboglifi svakodnevice (zidne novine, pozivi, plakati, članci, zapisi, obavijesti...) što nameće tezu da su i školstvo, te kazalište nakupine fragmenata simboličkih prostornih znakova i značenja koje treba iščitati.