Jezik u obrazovnoj vertikali

Sažetak

U tekstu razmatramo uslove za usvajanje i razvoj jezika kao fenomena ljudske vrste od predškolskog perioda do kraja osnovne škole. Nastojali smo da, polazeći od postojećih teori­ja o usvajanju jezika i njegovog razvoja, preko analize činilaca koji doprinose uspješnom učenju i poučavanju utvrdimo da li postoje realne mogućnosti da se tokom institucionalnog obrazo­vanja dostigne značajna kompetentnost učenika u ovoj oblasti. S tim ciljem osvrnuli smo se na programe za rad u predškolskim ustanovama, predmetne programe namijenjene nastavi jezika i književnosti u osnovnoj školi, kao i na nastavu i ambijent u ko­jem se ona odvija, a djelimično i na kontekst, odnosno sredinu iz koje učenici dolaze. Sintetizovanjem činjenica koje su rezultat analize navednih segmenata u zaključke, pokazali smo kako je brižljivim povezivanjem planiranih obrazovno-vaspitnih ishoda i aktivnosti u obrazovnoj vertikali, polazeći od područja rada u vrtiću, pa preko nastave maternjeg jezika u osnovnoj školi, mo­guće obezbijediti pouzdan razvoj ovog kulturnog i društvenog fenomena i funkcionalizovati njegovu umjetničku i neumjetnič­ku upotrebu. Time smo aktuelizovali već dobro poznatu, ali u praksi čudnovato zapostavljanu istinu da jedan obrazovni nivo podržava drugi, stvarajući u vertikali mogućnost da djeca po­stanu efikasni korisnici sopstvenog maternjeg jezika, ne zarad najviše ocjene, već da bi im kompetentnost na tom polju obezbi­jedila lakše snalaženje i opstanak u svim životnim situacijama i na svim životnim poljima.