Pragmatički čimbenici pri imenovanju u hrvatskom političkom i medijskom diskursu

Abstract

Načini imenovanja u hrvatskom političkom i medijskom dis­kursu promatraju se u odnosu na pragmatički pojam uljudnosti koji se shvaća kao strategija koju govornik/pošiljatelj poruke primjenjuje da bi ostvario određeni cilj. U odnosu na šest mak­sima koje definira G. Leech, te u odnosu na pojam obraza P. Brown i S. Levinsona, istražuje se odstupanje od principa uljud­nosti pri imenovanju. Građu na kojoj je provedeno istraživanje čine internetske stranice dnevnih novina i političkih portala. Promatrali su se načini imenovanja poznatih ličnosti u hrvatsko­me javnom prostoru, i to u odnosu na dvije bitne razlike: razlike u odnosu na diskurs (politički i medijski) i razlike u odnosu na spol imenovane osobe (muškarci i žene). Načini imenovanja po­dijeljeni su u dvije skupine. U prvoj su skupini pragmatički ne­utralni načini kojima se ne pripisuju nikakvi pragmatički učinci (osim osnovne funkcije identifikacije) te se pretpostavlja da su njima aktivirane samo strategije uljudnosti. Drugoj skupini mor­fosintaktičkih mogućnosti imenovanja pripadaju oni načini ko­jima se postiže određeni pragmatički učinak te se pretpostavlja da će njima biti aktivirane strategije neuljudnosti. S obzirom na rodnu neravnopravnost u hrvatskom jeziku (tj. bogatiju morfo­sintaksu i pragmatiku načina imenovanja ženskih osoba) očeku­je se potvrda rodne različitosti i jezične agresije u promatranim diskursima.