Katalozi hrvatskih knjižara kao izvor za povijest čitanja

Sažetak

Rad je usmjeren na utvrđivanje broja književnih djela u knji­žarskim katalozima hrvatskih knjižara u razdoblju od 1796. do 1823. godine te na njihovo žanrovsko i stilsko određivanje. S ob­zirom da je razdoblje kraja 18. i početka 19. stoljeća doba kasnog prosvjetiteljstva, kada u Zapadnoj i Srednjoj Europi zanimanje za teologiju opada, a interes za svjetovnom literaturom, uključujući i književnost, znatno raste, cilj rada je istražiti uočavaju li se takvi trendovi i među hrvatskom čitateljskom publikom. Sinkronijskom i dijakronijskom usporedbom sedam kataloga navedenih knjižara dobiva se pregled književnih naslova i autora koji kruže na hr­vatskim prostorima u navedenom razdoblju te detektira specifična potražnja publike na koju su knjižari kao trgovci nastojali odgovo­riti. Ponuda književnih naslova promatra se u skladu s današnjim književno-teorijskim spoznajama pa se dijeli na prozu, liriku, dra­mu te naslove za djecu i mlade. Rad je usmjeren na djela pisana njemačkim jezikom koja čine većinu naslova (70%) u definiranim katalozima. Analizom autora, djela i žanrova daje se odgovor na pitanje stižu li u Hrvatsku, tadašnju perferiju Austrijskoga Car­stva, isključivo uspješnice, korisna literatura, popularna ili pak vi­soka književnost te postoje li određene promjene ili specifičnosti vladajućeg ukusa. Navedena tema doprinosi cjelovitijem uvidu u kataloge hrvatskih knjižara koji predstavljaju značajan izvor za povijest čitanja te pobliže prikazuje njihovu važnu ulogu u kul­turnom transferu između Europe i hrvatskih prostora.