Novosadski sastanak, a ne dogovor!
Ključne riječi:
Novosadski sastanak, hrvatska, crnogorska i bosansko-hercegovačka filologija, hrvatskosrpski/srpskohrvatski jezikSažetak
U cjelokupnoj slavistici, a posebno u hrvatskim, crnogorskim, srbijanskim i bosansko-hercegovačkim nacionalnim filologijama, za trodnevni susret jezikoslovaca i kulturnih radnika u Novome Sadu od 8. do 10. listopada 1954. godine uobičajio se naziv „Novosadski dogovor“. Ovaj rad dovodi u pitanje opravdanost toga termina. Polazeći od razlikovanja između deskriptivnog naziva događaja i normativno-političkih implikacija pojma „dogovor“, rad kombinira analizu relevantne kroatističke, montenegrističke i bosnističke literature s uvidima iz primarnih izvora: zaključaka sastanka, suvremenoga tiska, institucionalnih dokumenata i svjedočenja sudionika. Kao kriteriji za ocjenu opravdanosti termina „dogovor“ uzimaju se reprezentativnost sudionika, proceduralna transparentnost, dobrovoljnost, koherentnost naknadnih tumačenja te provedbena stabilnost zaključaka.
Analiza pokazuje da su zaključci sastanka u deset točaka, koji su trebali usmjeriti jezično-pravopisno ujednačavanje književnih jezika na štokavskoj osnovici u višenacionalnoj socijalističkoj Jugoslaviji, izazvali prijepore već na samome sastanku. Ključni normativni „plodovi“ (pravopis iz 1960. i zajednički rječnički projekt od 1967.) generirali su dodatne prijepore koji su u konačnici doveli do trajnoga povlačenja nekih nacionalnih filologija iz zajedničkih aktivnosti i odbacivanja zaključaka.
U svjetlu tih spoznaja predlaže se da se događaj iz 1954. terminološki preciznije označuje kao „Novosadski sastanak“, uz jasnu distinkciju između njegovih deklariranih ciljeva i stvarnih posljedica za hrvatsku, crnogorsku i bosansko-hercegovačku filologiju.
Downloads
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
License
Copyright (c) 2026 Vice ŠUNJIĆ

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.