Glazbeni diskurs u romanu "Kontrapunkt" Aldousa Huxleya

Abstract

U radu se analizira glazbeni diskurs u romanu Kontrapunkt Aldousa Huxleyja iz perspektive intermedijalnih teorija, s po­sebnim naglaskom na koncept muzikalizacije fikcije. Polazeći od teorijskih modela Stevena Paula Schera i Wernera Wolfa, analiza pokazuje da se glazba u romanu ne pojavljuje tek kao tematski ili ilustrativni motiv, nego kao temeljni heuristički i strukturni princip oblikovanja narativnog diskursa. Središnje mjesto pritom zauzima pojam kontrapunkta, koji se kao orga­nizacijsko načelo ostvaruje na više razina: kompozicijskoj, fabularnoj, karakterološkoj, idejnoj i metatekstualnoj. Takva polifonijska struktura omogućuje simultano supostojanje hete­rogenih glasova, svjetonazora i vrijednosnih sustava bez njihova hijerarhijskog razrješenja. Posebna se pozornost posvećuje ulo­zi glazbe u karakterološkoj diferencijaciji likova te semantičkoj kondenzaciji kulturnih značenja povezanih s odabranim sklada­teljima i djelima. Rad zaključuje da Huxleyjeva muzikalizacija proznog diskursa ne teži sinestezijskom učinku niti estetskoj harmonizaciji, nego djeluje kao kritičko sredstvo za artikulaciju modernističke krize smisla, fragmentacije iskustva i problemati­zacije granica umjetničkih medija.