Interdiskurzivna konstrukcija kulturnog pamćenja u "Atlasu" Gerharda Richtera

Abstract

Rad istražuje složene odnose između suvremene teorije dis­kurza, psihoanalitičke teorije sjećanja i vizualnih umjetnosti, s posebnim fokusom na ulogu fotografije u konstruiranju kultur­nog pamćenja. Polazeći od teorijskih postavki interdiskurziv­nosti (Anera Ryznar, Vladimir Biti), intertekstualnosti (Julia Kristeva, Roland Barthes) i citatnosti (Dubravka Oraić-Tolić), rad analizira monumentalni arhivski projekt Atlas njemačkog umjetnika Gerharda Richtera. Kroz komparativnu analizu, rad sučeljava Barthesovu fenomenologiju fotografije s Richterovom arhivskom praksom, koristeći koncepte „anomičnog arhiva“ Be­njamina Buchloha, „meta-arhiva“ i „ekranskog sjećanja“ Davida Batea te „arhitekture interijera“ Cristine Deluchi. Rad pokazuje kako Richterov Atlas funkcionira kao interdiskurzivni prostor u kojem se privatno sjećanje i kolektivna povijest neprestano pregovaraju, dekonstruirajući mit o fotografiji kao objektivnom zrcalu stvarnosti i uspostavljajući ju kao aktivni mnemonički uređaj unutar traumatskog diskurza poslijeratne povijesti. Pose­ban naglasak stavljen je na prostornu dimenziju arhiva i njegovu sposobnost da kroz strukturu rešetke (grid) nivelira hijerarhije i preispituje ideološke narative