Dijalekt u književnome djelu Pavla Petričevića

Abstract

Nasuprot svakom istraživačkom grču koji u pristupima šokačkoj riči naglašava žurnost terenskoga prikupljanja građe, u novije se vrijeme sve više oblikuje prepoznatljiva književna proizvodnja pisana staroštokavskim dijalektom. Upravo u takvim djelima, odnosno pjesmama, romanima i pripovijetkama, aktivno i kreativno djeluje stvarateljski princip rušenja ograda koje dijele literaturu od podliterature te jezik od podjezika. Pavao Petričević usmenoknjiževnim stvaralačkim postupcima (tautologije, pleonazmi, enumeracije) te specifičnim šokačkim leksikom i frazeologijom oblikuje roman Križevi i ruže, kojemu je na taj način ne samo obogaćena fabulativna struktura nego se čak može vrjednovati kao djelotvoran medij umjetničkoga posredovanja i čuvanja polako nestajućega staroštokavskoga dijalekta.