Kolokacijska i konceptualna analiza jedinica sa somatskom sastavnicom "srce"

Abstract

U bosanskome jeziku bilježimo izrazitu frekvenciju (su) postojanja jedinica s somatskom sastavnicom srce, s jedne strane u ulozi baze kolokacija, a s druge strane ovaj organ kao izvornu domenu nalazimo u brojnim metaforičkim i me­tonimijskim izrazima. Ipak srce biva učestalije u konstrukci­jama koje oplodotvoruju njegovu figurativnost, frekventnije u idiomatičnom, nego li u komponencijalnom značenju kolokaci­ja. Pri metaforama srce uglavnom biva konkretizirano, materi­jalizirano kao STROJ, PREDMET, MATERIJA, SKLADIŠTE OSJEĆAJA, apsolutno iskorišteno u svojoj figurativnosti. Metonimijska upotreba ostvaruje se jedino u tipu dio za cje­linu, kao što je slučaj s metonimijom SRCE ZA OSOBU, koja pripada modelu DIO TIJELA ZA OSOBU.