Poetičke dominante "Triptihona iz nacionalne biblioteke" Mladena Lompara

Abstract

Pjesnička zbirka Triptihon iz nacionalne biblioteke pred­stavlja sintezu stvaralaštva Mladena Lompara i ukazuje da je antitradicionalist kad su u pitanju motivi, pjesnička forma i metrički konstrukti. Izrazite tekovine postmoderne – umetanje imaginarnih diskurzivnih zapisa, mitske stileme, kombinacija fikcije i fakcije i fragmentarnost iskaza sastavni su dio Lompa­rovih poetskih tekstova. U postmodernom maniru spaja istori­zam, intertekstualnost i fikciju, ne izričući tom prilikom nika­kve vrijednosne sudove. Heterometričnost strofa, izbjegavanje stroge segmentacije poetskog reda i rime u poetskim tekstovima Triptihona uslovili su da Lomparova poezija poprima karakter pjesama u prozi. Postmodernistička tehnika navodno pronađe­nog dokumenta, binarne opozicije i kontrastiranje svjetlosti i tame, učestalost omiljenih lirskih denotata, Lomparu su prateći elementi za semantizaciju grijeha. U Triptihonu iz nacionalne biblioteke uočljivo je aktivno promišljanje smislenosti umjetnič­kog stvaranja, a varijacije od pozitivne do negativne konotacije riječi omogućila je višestrukost gledišta u poetici postmoderniz­ma. Na ovaj način Triptihon pokreće brojna aksiološka pitanja i traži emotivno angažovanog čitaoca.