Učešće crnogorske vojne elite u kulturno-javnome životu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore i njihovi memoarski spisi

Abstract

Vojnu elitu možemo sistematski pratiti od 1881. godine kad je institucionalizovan generalski čin u crnogorskoj vojsci pa sve do smrti kralja Nikole kad su proizvedeni posljednji generali crnogorske vojske. Većina generala bila je aktivna u društve­no-kulturnom životu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. Kako su bili jedni od rijetkih školovanih pojedinaca angažovali su se i na širenju pismenosti i kulturnih obilježja u sredinama iz ko­jih su poticali i u kojima su djelovali. Radili su na otvaranju škola, biblioteka, gradnji puteva i drugih ustanova ili objekata. Većina njih bili su članovi brojnih društava, naročito društava za njegovanje istorije i tradicije Crne Gore. Nekoliko njih bilo je aktivno i na polju umjetnosti: pisali su poeziju, prozu, bavili se glumom i slikanjem, izrađivali umjetnine od drveta itd. Neki su bili i dobrotvori, pomagali su sirotinju i druge ugrožene so­cijalne kategorije za što su dobijali zahvalnice ili povelje. Poje­dini generali ostavili su iza sebe neku vrstu memoarskih spisa poput Janka Vukotića, Radomira Vešovića, Marka Popovića, Anta Gvozdenovića, Mitra Martinovića, Petra Lompara, Vasa Ivanovića, Krsta Popovića i Marka Vučerakovića. Neki od njih su publikovani, dok drugi nijesu ugledali svjetlost dana. Ti spisi predstavljaju nezaobilazno svjedočanstvo o jednom vremenu i događajima u kojima je vojna elita imala zapažano, a često i ključno mjesto i to im obezbjeđuje trajnu istorijsku i literarnu vrijednost