„Odlazak u drugo tijelo“ put do besmrtnosti / samospoznaje?

Abstract

U ovome radu bavimo se analizom Pavićeva i Kišova pro­znog djela kako bismo ispitali postojanje drugoga tijela, tijela duše i tako dobili odgovore na mnoga metafizička pitanja. Budu­ći da Pavićev roman „Drugo telo“ predstavlja jednu vrstu teološ­ke rasprave u kojoj je ideja besmrtnosti tijela izjednačena s ide­jom vaskrsenja, autor pokreće metafizičku komunikaciju unutar teksta, koja dovodi do priče o postojanju dva tijela Isusa Hrista, odnosno priče o dvijema stvarnostima. Poput Pavića, koji svoj literarni univerzum konstituiše sagledavanjem hrišćanstva iz nove i iznenađujuće perspektive kako bi otkrio tajnu umiranja, Danilo Kiš pokušava da spozna sopstvenu smrt ali i ulogu posto­janja u ovome svijetu.

Za razliku od Kiša čiji junaci, najprije, moraju spoznati su­rovost života kako bi izlaz pronašli u smrti, Pavićevi junaci teže da se iz jedne stvarnosti premjeste u drugu, odnosno da život zamijene smrću koja će ih iznova roditi. Na kraju možemo za­ključiti da se narativni tekstovi dva velika autora Pavića i Kiša, mogu čitati kao Metafore Književnosti, jer su u njima sadržana osnovna pitanja literarnoga stvaranja.