"Kratek zavjetek zrokov" ili o konverziji u službi kontroverzije

Abstract

Hrvatska se kontroverzistička teologija najvećim dijelom odnosi na rasprave s pravoslavnim kršćanima, a samo je manji dio rasprava s predstavnicima protestantizma. Katehetička knji­žica Kratek zavjetek zrokov (1742/?/, 1747), premda bez autor­ske atribucije, gotovo se sa sigurnošću pripisuje isusovačkom misionaru i piscu Jurju Mulihu (1694–1754), a pisana je u obli­ku ispovijesti o obraćenju jednoga učenog luterana na katoličan­stvo koji iznosi 40 razloga („zroka“) protiv luterana i kalvinista. Iako je ispovijest pisana u prvom licu jednine, čime se implicira model konverzije, ne može se govoriti o samoprikazivanju su­bjekta, već je riječ o pokušaju objektivacije pojedinačne koncep­cije religijskoga identiteta kroz model kontroverzije. U radu će se pozornost usmjeriti na narativne strategije Kratkeg zavjetka kojim se oblikuju predodžbe o protestantima kao krivovjercima, odnosno na interferenciju općih (posttridentskih) te specifičnih društveno-povijesnih okolnosti (protestantizam u Zagrebačkoj biskupiji u 18. stoljeću) u konstrukciji konfesionalnog (katolič­kog) identiteta. Budući da Kratek zavjetek u sadržajnom smislu korespondira s pojedinim dijelovima nedvojbeno Mulihova ka­tekizma Posel apoštolski (1742) koji sadrži i rasprave s pravo­slavnima i muslimanima, u razmatranju se ukazuje na značajke Mulihove kontroverzije s protestantima u širem kontekstu nje­gove kontroverzijske misli.