Metalanguage in English and Spanish Classroom Instruction – How Much of Transparency?

Sažetak

Razlike u terminologiji u gramatičkome sistemu engleskoga i španskoga jezika često uzrokuju probleme onima koji ta dva jezika – španski i engleski – uče simultano. Standardna nomenklatura korišćena u gramatikama ta dva jezika ponekad (reklo bi se) traži različite
pojmove da bi prikazala slične, često identične gramatičke pojave. Dovoljno je, na primjer, baciti pogled na sistem vremena u dvama jezicima. U standardnoj engleskoj gramatici nazivom „present perfect” imenovano je gramatičko vrijeme koje se, među ostalim funkcijama, koristi za akcije koje su nedavno okončane i čiji je rezultat vidan do trenutka govorenja. U španskome, s druge strane, gramatičko vrijeme koje se koristi za slične akcije naziva se „pretérito perfecto” (preterit perfekta ili perfekat prošli). Još jedan problem
predstavlja upotreba tzv. „gerunda”. Premda termini „gerund” i „gerundio” postoje i u engleskome i u španskom, oni predstavljaju dvije različite stvari: dok se u engleskome pod terminom „gerund” podrazumijeva element imeničkoga tipa koji se ponaša kao imenica (npr. to može biti i rečenični subjekat), u španskome je „gerundio” glagolski elemenat koji čini sastavni dio složenih trajnih vremena i
zapravo je ekvivalentan engleskome participu prezenta. Problem nastaje i usljed zastarjele podjele na prosta i složena vremena. Na
primjer, engleski „simple present” je prosto vrijeme samo u potvrdnim rečenicama, dok u većini upitnih i odričnih rečenica postaje
složeno vrijeme. U španskome, pak, taj problem ne postoji. Stoga je cilj našega rada da pokažemo kako se baviti pomenutim problemima, kako učiniti predavanje jezika u učionicama transparentnijim i zabavnijim i, konačno, kako upravljati učenjem učenika.