Prva crnogorska književna antiutopija
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v5i1.145Ključne riječi:
književna antiutopija, virus kao metafora, zbilja, granica, identitetSažetak
U radu se analizira roman Auschwitz Café (2003) suvremenog crnogorskog pisca Dragana Radulovića. Djelo je podnaslovljeno dystopia, što upućuje na specifičnu žanrovsku odrednicu kojom se podrazumijeva literarni oblik dosad kreativno neiscrpljen u crnogorskoj književnosti. Distopija ili antiutopija obično se odnosi na zamišljeni svijet u budućnosti u kojem se opresivan socijalni nadzor i iluzija savršenog društva održavaju uz pomoć korporacijske, tehnološke, moralne i totalitarne kontrole. Antiutopijom se pesimističkim slikama zapravo kritiziraju aktualna društvena pravila i politički sustavi. Osim antiutopijskog futurizma, roman je, među ostalim, obilježen i elementima postmodernog trilera pošasti. Zato se osobita važnost pridaje analizi metaforičkih konotacija virusa koji se upotrebljava kao biološko oružje u rukama neonacista. Dragan Radulović poslužio se propusnošću virusa kao označitelja (virulentno) prilagodljivog različitim metaforičkim kodiranjima. Njegovim rubnim statusom postojanja destabilizirane su granice između čovjeka i virusa te strogi binarizam standardnih znanstvenih klasifikacija zasnovanih na diferenciranju organskog i artificijelnog područja egzistencije.