Poštapalice u hrvatskom jeziku

Sažetak

Rad obrađuje fenomen poštapalica kao jednog od oblika govorne disfluentnosti. Zvučni zapis na hrvatskom jeziku u trajanju od gotovo osam sati transkribiran je na uzorku od 101 ispitanika, studenata tehničkih studija na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Ispitana je raspodjela učestalih poštapalica općenito i prilikom samoispravljanja te postojanje statistički značajne razlike s obzirom na mjesto njihova pojavljivanja u okviru izričaja. Govornici vrlo učestalo upotrebljavaju nefonemski odsječak hm, neovisno o mjestu pojavljivanja. Poštapalica ovaj statistički značajno češće koristi se unutar samog izričaja i govorniku pomaže prebroditi trenutni zastoj u traženju adekvatnog podatka. Poštapalica znači statistički značajno češće sugovornika „uvodi“ u izričaj, a govorniku daje potrebno vrijeme kako bi poruku planirao. Rezultati rada potvrđuju stajalište da napori u planiranju poruke rezultiraju odgađanjem procesa proizvodnje govora, pri čemu su poštapalice prvenstveno u službi „kupovanja“ dodatnog vremena zbog konceptualnog planiranja i lingvističkog kodiranja. Govornici ne pokazuju sklonost da sugovornika upozore na predstojeće samoispravljanje.