Referencijalna identičnost u participnim konstrukcijama i rečenicama njemačkoga i hrvatskog jezika

Sažetak

U radu se analizira (ne)uspostavljanje referencijalne identičnosti u participnim konstrukcijama u kojima se particip rabi kao atribut uz imenicu i u participnim rečenicama koje su doživjele izvjestan stupanj redukcije s ograničenjem na povratnu zamjenicu 3. lica u dativu i akuzativu u nepravih povratnih glagola, tj. na povratnu zamjenicu kao zamjenicu identiteta. Sa lingvističkoga stajališta ima smisla analizirati samo povratnu zamjenicu kao zamjenicu identiteta kada se govori o referencijalnoj identičnosti između povratne zamjenice i nominalne fraze. Referencijalna se identičnost s nominalnom frazom može međutim uspostaviti ili preko zamjenice identiteta ili preko lične zamjenice. Poteškoće, posebice za neizvornoga govornika njemačkoga jezika, nastaju kada pod određenim sintaktičkim uvjetima može stajati samo jedna ili druga. Cilj je rada usporedbom jezika cilja (hrvatskoga) s jezikom polaznikom (njemačkim) pokazati uporabu povratne zamjenice kao zamjenice identiteta u participnim konstrukcijama i rečenicama i potvrditi ili ustvrditi uvjete u kojima se uspostavlja referencijalna identičnost u navedenim konstrukcijama i rečenicama obaju jezika.