Crnogorsko pjesništvo na kraju XIX i u osvitu XX vijeka na stazama Nikole I Petrovića – sljedbenici i epigoni

Sažetak

U ovome radu pod sintagmom sljedbenici i epigoni Nikole I Petrovića Njegoša podrazumijeva se onaj opsežni korpus poezije koji je stvaran oko i iza Nikolina razdoblja, to jest od 80-ijeh i 90-ih godina XIX vijeka, pa sve do balkanskijeh ratova i Prvoga svjetskoga rata. U sjenci stvaralaštva Nikole I Petrovića Njegoša pojavilo se nekoliko poetskijeh imena. Svi su oni slijedili utabane pjesničke obrasce svoga najvećeg uzora, Nikole I, ali i omiljenih pjesnika srpskog romantizma te posebno afirmisanoga pjesnika slavjanstva Jovana Sundečića. Podražavali su njihovu poetiku u toj mjeri da se, osim Marka Miljanova, nije profilisao nijedan stvaralac kao izuzetna poetska orginalnost. Ta je književnost obilježena manjkom pjesničke originalnosti, a viškom energije, ugledanja i epigonstva. Prigodničarska poezija bila je dominantna, a u nekijem poetskim tvorevinama probijao se puki didaktizam i rasplinuta epska naracija.