Značaj tradicije u prozi Mirka Kovača
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v15i1.446Ključne riječi:
usmena književnost, tradicija, postmodernizam, motiviSažetak
Usmena književnost i tradicijska kultura imaju izniman značaj u opusu Mirka Kovača. U radu se navode motivi usmene književnosti i općenito tradicije u prozi Mirka Kovača. U prozi Mirka Kovača ogledaju se: religijska (pravoslavna/katolička tradicija – religijski rituali, crkve, praznici) kao lajtmotivi u njegovim romanima i pripovijetkama; istorijska tradicija – istinske i mitske predstave koje postoje o istorijskim zbivanjima u geografskim odredištima te zbivanja u njegovim proznim djelima (najvećim dijelom je to Hercegovina) i narodna (seoska tradicija) koja je različita ili razlikovna od mjesta do mjesta navedenog geografskog područja. Tradicija se ogleda i u postmodernističkom postupku te poetici Mirka Kovača.
Motivska struktura proze Mirka Kovača zasnovana je na elementima predanja, legendi, anegdota, običaja, obreda, ophoda, divinacija, vjerovanja i dr