Prolegomena potisnutoga nasljeđa
DOI:
https://doi.org/10.46584/lm.v25i1.770Ključne riječi:
Spasenja, Dragan Nikolić, pripovjedna perspektiva, autorefleksija, poslijeratni modernizam, crnogorska književnostSažetak
U radu se analizira pripovjedna strategija romana Spasenja Dragana Nikolića. Kao prvi objavljeni autorov roman, Spasenja najavljuje Nikolićevu poetiku koja je u cjelosti zasnovana na autorefleksivnoj pripovjednoj perspektivi i literarnoj obradi odnosa tradicionalno – moderno. Time se otkriva da je Nikolić kroz sve svoje književne tekstove na formalnom planu ispitivao efekte i varijacije iste pripovjedne perspektive, dok je na idejnom planu ostao usko skoncentrisan na pitanja viševjekovne crnogorske tradicije u sukobu s modernim izazovima vremena. Rad otkriva kako je odabrana pripovjedna strategija romana sama po sebi svojevrsni literarni signal duha vremena, i da su teme otuđenosti i želje za oslobađanjem od fantoma tradicije imale širega odjeka u crnogrskoj kulturi.