Mediteran kao antropološka riznica: "Cunti" Giambattiste Basilea i tradicijska kultura

Sažetak

Rad donosi analizu etnoloških i tradicijskih elemenata u zbirci pripovijetki Lo Cunto de li Cunti Ovvero lo Tra ttenemiento de Peccerille iz 17. stoljeća, napuljskog baroknog pisca Giambattiste Basilea.

Folklor i etnološki elementi glas su puka koji je usmenom predajom, s koljena na koljeno, prenosio vjerovanja, narodne običaje i mudrosti, čuvajući od zaborava tradicijsku kulturu. Rad, između ostaloga, ispituje ulogu elemenata humora u analiziranim pripovijetkama, fantastike te didaktičkih elemenata, propitkujući razloge ponašanja i ulogu nadnaravnih bića, vila i orkova, kroz opoziciju dobra i zla. Uz didaktičku se ispituje i antropološka komponenta, izrazito prisutna u Lo Cunto de li Cunti, popularnom Pentameronu. Zbirka donosi različite elemente barokne kulture i umjetnosti s motivima iz narodne predaje, od kojih su se neki sačuvali do danas, kao i gotovo zaboravljene prizore i običaje, uz lepezu karakterističnih i zanimljivih lokalnih igara i načina razbibrige. Napuljski idiom na kojem je djelo napisano, otkriva bogatstvo jezika koji se danas više ne koristi, ali je zauvijek ostao zabilježen zahvaljujući Basileu. Lo Cunto de li Cunti djelo je od osobitog značaja, jer predstavlja jezičnu i tradicijsku, kulturno-antropološku riznicu, napose za Italiju u kojoj je djelo nastalo, ali i za cijeli Mediteran. Posebno se čini zanimljivim analiza elemenata koje nalazimo i u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i običajima, osobito Dalmacije i zaobalja; ponajviše u plesovima, igrama i izrekama, od kojih su se mnogi elementi zadržali sve do danas